Jednog sunčanog hrvatskog dana, Hrvat Ivan Horvat je kao svaki pravi
Hrvat u Hrvatskoj otišao u hrvatski dućan kako bi kupio hrvatski kruh. No,
hrvatskog kruha nije bilo, pa je on hrvatski priupitao prodavačicu hrvatskog
porijekla zašto nema hrvatskog kruha. Hrvatska prodavačica mu je hrvatskim
tonom odgovorila da hrvatskog kruha nema jer nije hrvatski dan. Naime, bio je 1.
svipnja (riječ svibanj je prečetničko-urotničko-jugohegemonističko-judeomasonska
da bi se koristila u jednom hrvatskom romanu), međunarodni dan nehrvatstva i
nehrvata. Na taj nehrvatski dan se sakupljaju protuhrvatski demoni,
protuhrvatski vragovi, protuhrvatske vještice, protuhrvatski čarobnjaci,
protuhrvatski prokletnici i protuhrvatski ateisti, kako bi svom krvožednom
nehrvatskom bogu žrtvovali svehrvatsku novorođenčad koju su ukrali iz
hrvatskog rodilišta. Jadni i napaćeni Hrvati su tako odlučili zatvoriti svoje
hrvatske pekare, kako bi se sklonili u svoje hrvatske podrume, daleko od đavolje
protuhrvatske ruke. Hrvat Ivan nije to znao, i tako je načinio kobnu pogrešku,
i izašao na hrvatske ulice, upravo na protuhrvatski dan.
Tako je počela još jedna hrvatska
tragedija…