Svi značajniji svjetski ekonomisti danas analiziraju
ekonomiju Kine i pokušavaju objasniti tu fascinantnu brojku BDP-a od čitavih
10% ! Nabrajaju se milijarde suficita, milijarde investiranog kapitala,
milijarde državnih rezervi i još raznorazne milijarde. Onda se predviđaju
strašne geopolitičke posljedice ekonomskog booma Kine, sve jedna veća od
druge. I sve je to u redu. Kina jest iznimna, to nitko neće niti pokušavati
opovrgnuti. Međutim, sva ta «čuda» nisu ništa u usporedbi s
>hrvatskim< gospodarskim čudima. Pri spoznaji razmjera tih čuda,
ekonomski analitičari padaju u komu ili dobijaju neizlječive neuroze, jer im
mozak nije u stanju pojmiti nešto tako nelogično. Nelogičnost hrvatskih
ekonomskih čuda graniči s božanskim, tako ih bez problema možemo svrstati uz
bok sa ukazanjima Marije djevice i Kristovim uskrsnućem. Ta čuda su:
1. Na prvom mjestu je svakako
svjetki poznati i masovno žuđeni «hrvatski san». Premda ga mnogi sanjaju, on
se ostvari samo nekolicini visokokvalificiranih šofera, bravara, konjušara ili
pak čobana. Čudo se sastoji u tome što ti šleper ili stado preko noći
postanu iznimno produktivni, i puf! Eto čuda! Samo se stvoriš u nekoliko
nadzornih odbora, imaš frendove u grackoj upravi i prste u svim legalnim i
ilegalnim poslovima na teritoriju svoga grada. Pa zar to nije čudo? Neki
teoretičari tvrde da nije. Oni to objašnjavaju tezom kako se svakim šleperom
ili stadom pod vodstvom financijskog virtuoza može za tjedan dana zaraditi
dovoljno novca da se kupi jedna manja kompanija, vrijedna simboličnih 2-3
milijuna dolara. Proračuni ovih teoretičara još se analiziraju, jer u njima
postoje nakvantificirane varijable, poput Božje providnosti i rvacke
superiornosti. Ali zašto je hrvatski san bolji od američkog, pitate se? Pa
zato što ga je puno lakše ostvariti. Kako to? Pa dok ti za ostvarenje američkog
sna treba barem neki talent ili sposobnost mišljenje, za hrvatski ti niti to ne
treba. Dovoljno je, pa čak i poželjno, imati IQ mekano kuhanog jajeta,
fizionomiju ličkog medvjeda i članski iskaznicu vladajuće stranke. I puf! Eto
čuda!
2. Drugo čudo
jest apsurd proizvodnje i potrošnje. Naime, nitko ništa ne radi(izradu djece
ne računam), a svi troše kao da su iz obitelji Trump. Zdrav razum nalaže da
bi se nešto prvo trebalo proizvesti, pa da tek onda to možemo potrošiti. Međutim,
to ne vrijedi u kapitalizmu, jer dotični nema nikakve veze sa zdravim razumom.
Ekonomska akrobacija o kojoj je riječ zove se kredit. S obzirom da nitko ništa
ne radi, iz svega ovoga slijedi da će se krediti morati vraćati sredstvima
zarađenim u tercijarnom, uslužnom sektoru. Osobno uvjerenje autora ovog teksta
jest da će se ta sredstva privređivati prvenstveno kolekivnim iznajmljivanjem
vagina i srodnih tjelesnih otvora, bez obzira na spol, dob, narodnost i vjeru.
Po tom pitanju nipošto ne smije biti nikakve diskriminacije, i naši umni
liberale hrabro se bore za takvu beskompromisnu jednakost.
4. Četvrto čudo čine statističke
činjenice. Samo 98% populacije između 12 i 28 godina konzumira teške droge,
samo 99% populacije starije od 60 godina kopa po kontejnerima i samo 97%
populacije između 0 i 200 godina ozbiljno razmišlja o samoubojstvu. Zar nije
to pomalo čudno? Da u Hrvatskoj žive normalni ljudi, svi bi se drogirali, svi
bi kopali po smeću i pomišljali o samoubojstvu, osim ako se već nisu ubili. S
ovako optimističnim statističkim podacima, možemo mirno spavati i puni nade ići
u perspektivnu budućnost.
Ma kakva Kina! Ma kakvi azijski tigrovi! Ma koja
Amerika! Željni ste paradoksa? Istražujete paranormalne pojave za FBI? Pišete
disertaciju o ekonomskim čudima? Ili ste samo religiozni i želite se susresti
s nečim neshvatljivim što može biti samo Božje djelo? Upoznajte hrvatsku
ekonomiju!