LJUBAVNICI

Bijedna je prosjačka ljubav i njoj ne treba mnogo:

sjena drvoreda i malo suhe slame.

Kao bolesnoj ptici toj ljubavi ne treba više;

zaklon od strehe gdje se skriveno diše,

to je ljubavni odmor na putu do mrtvačke jame.

Ljubav je bijede plaha i puna sramotne tajne,

krevet je njezina mokra drvena klupa.

Bijeda je ljubavi gladna, bijeda je slijepa i glupa,

a oči blistaju ženske u polutmini sjajne.

O, kako je žalosna ljubav tih bezimenih lica

što se po grmlju ko zvjerovi skrivaju,

i njihovo srce vruće kroz toplo meso tuče,

A oni ko umorne ptice po klupama snivaju.

To su hipovi crni i tu se tako osnivaju

jarmovi i kletve, sluškinje i sluge.

I tako se začinje život pun žalosti i tuge

bijedne sluškinje nove i novoga gladnog sluge.