-----Original Message-----
From: nije bitno
Sent: Tuesday, March 19, 2002 12:43 AM
To: luka.rada@zg.hinet.hr
Poštovani!
Imam problem. Naime svi koga u Crkvi pitam tvrde da je samozadovoljavanje prilično
veliki grijeh. Ja od 13 godine, od kad sam otkrila da mi pruža veliko
zadovoljstvo i užitak, to činim. Život mi je izuzetno ispunjen i sretna
sam , samo me to muči što uvijek čujem da je masturbacija grešna i štetna.
Kako to? Zar nije Isus rekao da ljubim bližnjega svoga kao samu sebe? Zašto
bi onda jednog dana morala pružati mužu ono što sebi ne smijem? Imam se
namjeru jednog dana udati za svog mladića i doista ga sexualno usrećivati i
pokušati mu pružiti barem dio onog zadovoljstva kojeg to čineći ja
osjećam. Sigurno znam da će, što se vođenja ljubavi tiče, biti sretan
i sa smiješkom na licu uz mene. Smatram da to nije i ne može biti nešto
loše, jer se tijekom svih ovih godina nikome radi mog samozadovoljavanja nije
ništa loše dogodilo, pa sam se počela na sv. Misi pričešćivati. Mogu reći
da se nakon toga dana osjećam puno povezanija i bliskija s Bogom i da je na
moje iznenađenje (mislila sam da će me možda kazniti), uslišao neke moje
molitve za koje sam Ga prije bezuspješno molila. Naglašavam da sam
doista puno življa i vedrija osoba od mojih prijateljica koje se striktno drže
onoga što svećenici uče. One mi se, moram to i ja na žalost priznati,
ponekad čine kao hladne sante leda i uopće ne osuđujem mladiće koji im
ne prilaze (naime, stalno se žale kako su usamljene i same)... Također
mislim da je važno za reći da u tim predivnim seksualnim maštanjima
izbjegavam misliti na neku konkretnu osobu, već sanjam o svom budućem mužu-ljubavniku
ili se gledam u ogledalo (sebe doživljavam kao lijepu osobu).
Molim vas vaš komentar, jedna nježna duša..
-----Original Message-----
From: Luka Radja [mailto:luka.rada@zg.hinet.hr]
Sent: Wednesday, March 20, 2002 12:51 PM
To: nije bitno
A joj... Tko sam ja da ti sudim iz zlatnih snova te budim. Ali, evo kad baš pitaš. Nismo svoji, nego Božji. Seksualnost se živi ne po našoj zamisli, već njegovoj. U osnovi ona nam je povjerena da bude komunikacija, a ne monolog ljubavi. Osmišljena je kad je s nekim podijeljena, ili zbog nekog žrtvovana. Bitno je povezana s ljubavlju, konkretnom i realnom - jer sredstvo je njenog izražavanja. Odvojena od ljubavi, gubi svoju duhovnu dimenziju, te funkcionira po principu puke fiziologije. Kao takva, čak i ako rasterećuje tijelo i psihu - ona čini nered u duši. Prepuštanje takvim iluzijama, može od tebe napraviti nepopravljivog sanjara - pa onda kad budeš imala muža, moguće je da ćeš u mašti kraj sebe zamišljati nekog drugog savršenijeg. Dalje slijedi klasična kriza braka...Ali i s druge strane, popustljivost na tom području nije baš da nam izoštrava pamet, i omogućava nevinu radost. Radost je posljedica jakosti, a ne slabosti. Kušnja se ne uklanja popuštanjem, već pobjedom. Pa čak i ako popustimo, veća je pobjeda priznati da smo pobijeđeni, nego ne mariti za svoj poraz.
Sad, druga je priča, koliki je to grijeh subjektivno, budući da je grijeh samo ono što činimo protiv vlastite savjesti - i to slobodno i svjesno. Premda, kad je riječ o seksualnosti, naša su sloboda i svijest poprilično ugroženi - ipak, činjenica je i to da sami sebe znamo često zavaravati kako se to ne da kontrolirati, i da uostalom tu nema ništa loše.
U ispovjedaonici, obično mladima kažem: ne paničari. Postoje ozbiljniji problemi u duhovnom životu od toga. Ne fiksiraj se. Prihvati činjenicu da si slab, ali s njom se ne miri. Dolaziš li svaki dan Gospodinu kao pobijeđeni, jednog dana ćeš mu doći kao pobjednik.
Od srca te pozdravljam, p. Luka
-----Original Message-----
Sent: Wednesday, April 24, 2002 2:51 AM
To: luka.rada@zg.hinet.hr
Subject: Molim vas pomozite...
Uh... A eto... Može mala pomoć? Mislim da je ovo prvo pismo ove vrste koje ste
primili. Dakle...uh :)
Imam *...* godinu i student sam. Kršten sam u *.* godini svog života, a duhom
sam Krista upoznao u srednjoj školi. I - imam problem. Od svoje 5. godine
samozadovoljavam se. Čak i kad to ne bi bio grijeh, kad se uzme u obzir koliko
često, nazvalo bi se neumjerenost... Ironiju na stranu, što sam više prilazio
molitvi i Bogu, to sam više osjećao trnje na duši usred toga grijeha. Ipak -
i sve vidljiviji su mi bili lanci kojima me ta navika sputavala da ju ostavim.
Bilo je tu epizoda i "apstinencije" i po "mjesec" dana... Ne
kažem da se ponekad nisam i krvnički (na duhovnoj razini) borio s tim, ali očito
nedovoljno, jer problem mi i dalje ostaje... Gadi mi se to sve skupa i želim se
toga pošto-poto riješiti. Najveći mi je problem to što nakon grijeha molitve
mi baš ne idu "iz dubine srca". A i ispovijed mi se čini kao
licemjerje s moje strane... Imam djevojku i skupa smo već *.* godina. Mojom
krivnjom stupili smo u spolne odnose u *.*
srednje. Ona je mojih godina. Od tad smo odlučili ne imati spolne odnose do
braka i dobro nam ide. Stvar je u tome da je moj "problem" konkretan!
Seksa se mogu odreći i to mi je manji izazov - nemam drugih
poroka... Ali ovo... Najgora stvar je što mi je to porok koji je uvijek pri
ruci... Znam da se ne može služiti dvama gospodarima. Moje srce sam čvrsto
stavio u ruke Krista i ne želim više ovako. Želim se popraviti... biti
bolji... prestati.
Ako vam ovo zvuči patetično, ne brinite - i meni zvuči jednako. Iako sam sa
djevojkom, koja mi je najbolja prijateljica, o ovome raspravio, kao svakom
pravom ovisniku, lagao sam joj da sam prestao - što od sramote što od
prijetvornosti. - Užas. Nikom nisam imao priliku ovo reći, jer su ispovjedi u
crkvi uglavnom takve da svećenik "reži" na mene čim spomenem male
psovke, a kamo li... Ispovjedim ja sve, ali razgovor... nema vremena... Čitao
sam vaše odgovore i učinili ste mi se ful COOL. Sama stvar da vam pišem već
mi je ogromna pomoć. Samo nekoliko smjernica prije nego mi pokušate dati
odgovor...
NAĐI HOBI - već oprobano - imam milijun hobija i uvijek se zalomi bar koja
minuta viška vremena...
MOLI - molim. Želio bih više iz srca, ali ponekad i ne znam koliko je to iz
srca a koliko ne...
NEK DRUGI MOLE ZA TEBE - a kako da zamolim a da ne postanem totalni perverznjak
po pitanju?
Pa bi vas molio da se pomolite za mene, jer kako Isus kaže :"Duh je,
istina, voljan, ali tijelo je slabo".
Uh... A da ne objavite ovo pismo? A ako ima još momaka (cura!?) koji imaju moj
problem - možda bi moglo pomoći njima vaš odgovor?... U tom slučaju
objavite, ali vas molim da izbacite (uz ostale) i dijelove koji sadrže asterisk
(*) Bogu hvala i Bog s vama uvijeke! Hvala vam k'o čovjeku na odgovoru
-----Original Message-----
From: Luka Radja [mailto:luka.rada@zg.hinet.hr]
Sent: Monday, May 06, 2002 11:10 AM
Subject: RE: Molim vas pomozite...
Dobro, o tom sam već nešto pisao. Ukratko: ne brini nećeš skrenuti, nisi
perverznjak. Naprosto to je tvoja slabost. Osim što te ruši, ona te i baca u
naručaj Božji. Tvoja pobjeda je u tom što si iskren, i što o tom Bogu pričaš.
Ako uspiješ to tijekom života maknuti, ok. Ali ako i ostane, nije tragedija. I
s tom slabošću se može postati svet. Pozdrav, p. Luka
-----Original Message-----
Sent: Thursday, May 16, 2002 10:04 AM
To: luka.rada@zg.hinet.hr
Subject: Samozadovoljavanje 2
Pročitao sam e-mail one cure sa stranica, i ja imam sličan problem.
Samozadovaljam se ima 3-4 godine. Rekli su nam da je to grijeh i ja svaki put
nakon što tako sagriješim kajem se što sam to uradio. Ali prije toga me
uhvati jaka želja, ja uvijek hoću da se kontroliram govorim sebi nemoj to
radit to je grijeh
odupri se, ali padnem i uradim to većinu puta. Nekad se i oduprem. I kad to
uradim stvarno mi bude krivo kajem se, i uvijek izmolim neke molitve i molitvu
kajanja . Ali nikako se ne mogu odviknuti od toga, to je najgore . Pokušavam
stalno ali mi ne uspijeva. Moje pitanje je: ako ja nemam drugih teških grijeha
na duši osim toga grijeha smijem li se ja pričestiti na misi? Ja se uvijek
pokajem za taj grijeh. Do sada se nisam pričešćivao. Idem na ispovijed 4-5
puta godišnje ali kažem nemam nikakvih teških grijeha na duši osim toga
grijeha pa ne znam smijem li se pričestit s tim grijehom na duši hoće li mi
se on izbirsat s pričešću kao drugi laki grijesi? Unaprijed hvala
-----Original Message-----
From: Luka Radja [mailto:luka.rada@zg.hinet.hr]
Sent: Thursday, May 16, 2002 10:31 AM
Subject: RE: Samozadovoljavanje 2
Tu se bez Božje pomoći ne može. Pričest je izvanredno snažno sredstvo
milosti, koje nas jača; darovana nam je, ne kao nagrada za našu neporočnost,
već kao snaga u našim slabostima. Nikad je nismo dostojni, niti dovoljno čisti
- ali ne smijemo zato sami sebe diskvalificirati. Bog želi i hoće da mu
dolazimo uvijek, osobito onda kad smo bespomoćni. Idi na pričest, svjestan da
te Bog razumije, ne osuđuje, prašta, i opskrbljuje svojom snagom. Idi na pričest,
makar i nakon toga opet bio slab. Uvijek idi. I uvijek mu iz dubine srca reci
one riječi: "Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj nego samo
reci riječ i ozdravit će duša moja." Bog te čuvao. Od srca, p. Luka
-----Original Message-----
Sent: Wednesday, May 29, 2002 4:23 PM
To: luka.rada@zg.hinet.hr
Samo kratka uputa svim ovisnicima samozadovoljavanja, od "izliječenog
ovisnika": molite molitvu tri zdravo Marije, idite češće na ispovijed,
bavite se tjelesnom aktivnošću pogotovo u času napasti (ne rekreativno, već
da padate s nogu - tada vam masturbacija neće pasti niti na pamet), promijenite
mišljenje: "nije to ništa strašno, pa svi to rade".
-----Original Message-----
Sent: Monday, December 16, 2002 11:51 PM
To: luka.rada@zg.hinet.hr
Subject: Joj opet...
Pater Luka !
Vidim
da Vam se povremeno javljaju mladi s problemom samozadovljavanja. Vječna tema.
Rekao bih nešto o tome iz vlastitog iskustva. Naime, tu stvar čovjek sam ne može
riješiti ukoliko svoju spolnost u potpunosti i iskreno ne preda Isusu. Uzalud
se graditelji trude.
To nije niti jednostavno niti lako u ovo doba kada i za mladića i za djevojku u
svijetu postoji toliko podražaja na spolnom području, koji mladog čovjeka
dobrano istanje i na koncu uvale u grijeh.
Ovoga ljeta mi je jedan svećenik u jednom dužem neformalnom razgovoru rekao da
u Benkovcu prije uopće nije niti bilo ispovijedanja takovih grijeha. Da li zbog
srama ili nečeg drugog , ali je rekao da jednostavno u to doba, a dok je bio
mlad, u mjestu nije bilo oskudno obučenih djevojaka i mladića kao danas, a
niti je bilo te "vražje" televizije.
No, da stvari nisu tako crne kao što mladom čovjeku izgledaju, svak prije
svega mora shvatiti da to nije naša intima, već Isusova intima i zato Isus
pokušava (ne 7 već 77 puta) urediti tu svoju intimu na jedini normalan i
ispravan način da svak može živjeti u slobodi djeteta Božjega.
Spolnost valja prihvatiti kao dio sebe i kao jedan prekrasan dar, ali ne da se
njime oštećujemo i da ga zloupotrebljavamo.
Moj slučaj. Kao mladić sam počeo sa samozadovoljavanjem u teenagerskoj dobi i
do obraćenja nisam niti znao da je to grijeh. Ono što znam, a to je da sam se
na tome planu dobrano nisko srozao tako da je ta loša navika postala jedna
vrsta moga mentaliteta.
Moj duhovni put po obraćenju nastavljen je na karizmatskim seminarima,
karizmatskim molitvenim grupama i na slični mjestima, gdje sam pokušavao riješiti
između ostalog i taj problem, ali jednostavno nije išlo.
Posebice me se dojmio karizmatik James Manjackal koji je javno naveo da je i on
imao taj problem ,pa da su braća za njega molila i izmolila te se riješio te
ružne navike. Kasnije je zbog toga bio čak i kritiziran jer da nije trebao to
tako javno govoriti. Ponesen takovim propovijedanjem, a nakon seminara te ushita
, ja sam ponovno pao.
Osjećao sam se gorim no što sam prije bio. Kao ptica na žalu koju je pogodila
havarija tankera, pa zbog naftom zalijepljenih krila ne može poletjeti. Dovodio
sam taj problem gotovo do dileme biti ili ne biti, ili sam svet ili sam Juda
(koje oholosti) te sam se skoro počeo s tim izluđivati. Kako sam uranjao sve
više u vjeru to sam se više osjećao krivim i lošijim. No, u tome je bila i
varka onoga "rogonje" koji upravo i želi da se mi osjećamo jadnima i
zarobljenima. Mogu reći daje taj problem kod mene uistinu toliko bio izražen
da sam gotovo sve gledao tim očima i da je duh bludnosti od teenagerske dobi
jednostavno vladao mnome kao robom.
Sve dok nije došao On. Nitko drugi do Isus, koji je dobrano pročistio krila i
koji me naučio letjeti u slobodi djeteta Božjega. Naime, pohađao sam u Palmi
duhovne vježbe od sjećanja od lipnja 2002 godine ,te sam tek tijekom duhovnim
vježbi a i kasnije vidio koliki je to za mene bio problem .
Kako su duhovne vježbe bile uistinu dugotrajne, snažne i što je Isus ulazio
dublje zajedno sa mnom u dubine moga srca i duše, to sam osjetio iz dana u dan
da se mijenjam te da izlazim na površinu, a da onaj "rogonja"
jednostavno odlazi u kavez. Tih mjeseci je bila prava muka usponi, padovi i
poruke "rogonje" kao ću ostati nesposoban za brak, impotentan, da je
to posve normalno, prirodno i zdravo te slične poruke. Vitlao je doslovno kao
ričući lav ne bi li relativizirao stvari i vrati sve na staro. Tek tada sam
vidio s čime sam imao posla.
Jednostavno sam vidio da sam kao "siroče" bio zarobljen od istog tog
"varalice" koji mi nije dao živjeti kao dijete Božje u slobodi, a
koja mi je obećana i prije no što ja jesam.
Rezultati su nakon svega predivni.
Sloboda djeteta Božjega (pored ostalih i na spolnom području)
Duhovno zdravlje (nema krivnje), duhovna snaga, zrelost, osjećajnost i sve što
ide uz to (za razliku od tuposti)
Samopouzdanje
i čitav niz darova koje čovjek sam na sebi ne vidi, ali drugi primjećuju te
govore.
Da ja sada pri kraju balade ne bih Vama izigravao nekog svetca, stvari nisu riješene
u smislu da sada mirno mogu poslati mozak na pašu. Naime, već danas treba biti
oprezan, jer smo na tom području kao rođeni ranjeni(tanki) i na tom području
svi možemo vrlo lako "zglajzati".
Nekoliko savjeta.
1.Posveti se Srcu Isusovu, te umjesto dekoltiranih i suknjama skraćenih
djevojaka svrni pogled u stranu i kaži u sebi "Marija ne Venera"(cure
bez uvrede)
2. Prije no što uključiš TV pogledaj malo TV program. Nemaš što gledati iza
22.00
3. Ukoliko na TV naiđe "ona scena" ne junači se i ne koketiraj s
"rogonjom", nego samo stisni gumbić za neki drugi kanal
(naša podsvijest koja sve upija)
4. U društvu izbjegavaj dvosmislene razgovore o djevojkama. Što da tako
razgovaraju o tvojoj sestri.
5. Kada padneš ne očajavaj, već otiđi mirno na ispovijed, sve dobro
ispovjedi i kreni dalje. Ne očajavaj, već zahvali Bogu što ti je tim padom
pokazao da si još uvijek tanak na tom području i da još treba puno raditi da
bi čovjek stvorio jedan duhovni habitus i zrelost da se odupre strastima.
6. Napravi ispit savjesti i s Isusom uđi u svoje srce. Pogledaj činiš li
grijeh i svojim srcem.
Joj, pretjerao sam. Toliko za sada ....ajd Bog.
-----Original Message-----
From: Luka Rađa [mailto:luka.rada@zg.hinet.hr]
Sent: Tuesday, December 17, 2002 1:36 AM
Subject: RE: Joj opet...
7. A na internetu ne lutaj, već čitaj stranicu www.skac.hr
:)
Hvala ti, i veliki pozdrav. P. Luka
preuzeto sa:
http://www.skac.hr/dopisivanja/samozadovoljavanje.htm