Ekskluzivno: Pronađen skinhead koji zna čitati!

U srijedu ujutro naša je redakcija dobila anoniman poziv od Ivana Horvata, žitelja jedne marginalno-periferne selendre, čije se ime ne može niti napisati, a kamoli izgovoriti(vjerujemo da je riječ o naselju između Benkovca i Mrduše donje). U razgovoru nam je naš sugovornik priopćio kako želi objaviti čitavom svijetu kako je jedan njegov suseljak(i to skinhead) naučio čitati. Ostali smo zaprepašteni, s obzirom da je ipak riječ o području drastično kontaminiranom domoljubljem, međutim, svejedno smo odlučili otići tamo i provjeriti tu vijest. Jer, ako je naš vrli sugovornik bio u pravo, to je značilo da nam se smješi Pultzierova nagrada.

            I tako sam krenuo na put s fotografom, koji je uz to bio i bivši profesionalni komandos. Bez njega bih se sigurno izgubio u bespućima hrvatske zbiljnosti, i vjerojatno završio kao objed nekom od istaknutijih lokalnih akademika. Vozeći se tako prema Benkovcu, nismo niti slutili što nas čeka području iza tog “grada”. Sve je započelo s začuđujuće raznolikim grafitima uz cestu. Na fasadama i mocirama bio je par desetaka puta ispisan famozni samoglasnik “U”, a nešto rjeđe, s obzirom da se ipak radi o intenzivnijem mentalnom naporu koji ne mogu svi izvršiti, i čak troslovna riječ, “NDH”. Na pola puta do te pripizdine u koju smo trebali stići, naišli samo na kraj ceste, pa smo stoga nastavili voziti po golom terenu…

            Nakon dvosatnog drndanja, konačno smo stigli na odredište. Za koji trenutak samo bili okruženi velikom gomilom koja je otvorenih usta zjapila u auto. To im je vjerojatno bio prvi susret s takvim strojem, jer su uokolo bile samo freze. Upitali smo jednog djedicu gdje živi lokalni skinhead, i on nas je srdačno uputio k Ivanu. Ivan, visok blijed mladić bez dlake na glavi, je bio ispred svoje kuće i mirno sjedio. Objasnili smo mu kako smo mi iz novina, i da se želimo samo uvjeriti da li on to doista zna čitati. Pristao je. Nakon što sam mu ispisao par slova, mladić mi ih je bez problema pročitao! Isto se ponovilo i s čitavim riječima! Neke od njih su bile čak od dva sloga, i Ivan ih je pročitao! Premda, s zamuckivanjem, ali je uspio.

            Fotograf je slikao Ivana, pozdravili smo se s njim, te se uputili u auto. No nažalost, na odlasku smo sreli Ivanovu majku. Pohvalili smo je kako ima sina skinheada koji zna čitati, na što nam je ona odvratila kako njezin sin nije skinhead, nego leukemičar. Ostali smo u šoku…

            Tako je propao naš pokušaj da pronađemo pismenog skinheada. Izgleda da takvi ipak ne postoje.